недеља, 21. април 2013.

Oda radosti

Veseo je život u EU. Uzmimo Bugare. Tu nedavno su, sećamo se, buktali od silne radosti.
Ipak, ne naglite, ne bacajte pare na kantice benzina. Nas tamo neće primiti. Makar ispunili i one zahteve koji nam nisu postavljeni. Makar dali sve do Avale. I Dinkića pride.

Zašto? Ne trebamo im. Da im trebamo, usisali bi nas davno. Svakako pre Bugarske i Rumunije koje nisu u ništa boljem stanju od nas. Ni pre, ni posle ulaska.
Igra – samo još jedan uslov nema kraja. Iza svakog uslova sledi novi. Imali smo u to prilike da se uverimo.
Tako da još uvek imamo neke šanse da prođemo bez opekotina. Sa živom glavom na ramenima. I nešto bistre pameti u njoj.